Supervizija u coachingu: što je, zašto je važna i kako pomaže razvoju coacha
Supervizija u coachingu na ovim prostorima još uvijek nije službeno regulirana, iako svi članovi organizacija poput ICF-a ili EMCC-a, za održavanje akreditacije imaju obvezu supervizije.
Moje osobno iskustvo je pomalo paradoksalno — što sam imala više iskustva u coachingu, to sam više osvještavala potrebu za supervizijom, jer na početku često ni ne znamo koliko ne znamo, niti da supervizija uopće postoji kao mogućnost u ovoj profesiji.
Što je supervizija u coachingu (i što nije)
Supervizija u coachingu nije zamišljena tako da neki guru docira coachu ili samo educira. Iako i ta dimenzija dijeljenja znanja postoji, supervizija je prije svega zajednički prostor u kojem supervizor i supervizant, kroz konkretne slučajeve, promatraju coaching odnos iz tri aspekta.
Prvi je formativni aspekt — tehnike, alati i načini rada koji se koriste, uz dijeljenje znanja o drugim mogućim pristupima, je jedan važan element.
Drugi je normativni aspekt, u kojem osvještavamo granice coachinga i etičke dileme, uključujući i situacije u kojima osjećamo nelagodu i čitav spektar drugih nekad vrlo snažnih emocija, a nismo sigurni zašto. To je prostor bez točnih odgovora, u kojem kroz refleksiju gradimo daljnju ekspertizu. Da li bismo u istom slučaju opet postupili jednako ili drugačije?
Treći je restorativni aspekt, koji coachu daje prostor za emocionalni oporavak nakon teških situacija ili trenutaka u kojima nije bio zadovoljan vlastitim radom Restorativni aspekt može biti i učenje iz vrlo uspješnih suradnji i kako to prenijeti u nove sljedeće suradnje.
Supervizija je prostor za refleksiju i učenje kroz refleksiju, razmišljanje, dijeljenje i osobni razvoj, vrlo je slična iskustvu koje i sami coaching klijenti dobivaju u coachingu.
Supervizija i psihodinamski procesi u radu s klijentima
Unutar supervizije istražuju se i psihodinamski procesi u različitim sustavima — u odnosima s klijentom, sponzorom, HR-om ili širom zajednicom, a osobno mi je jako važan i sam odnos supervizora i supervizanta. Upravo taj odnos vidim kao jedno posebno polje psihodinamike koji doprinosi bogatsvu supervizije.
Supervizija kao prostor za refleksiju i profesionalni rast
Kako su mene učili, supervizija je zajednički ulazak u vrt u kojem supervizor i supervizant hodaju rame uz rame. Taj vrt simbolizira sve profesionalne odnose i procese — u coachingu, timskim i facilitacijskim radionicama — sve ono što možemo donijeti na superviziju, iz čega možemo učiti i pomoći sami sebi.
Ako ste osjetili da je supervizija nešto što vam u ovom trenutku može koristiti, slobodno mi se javite u inbox jer otvaram nove termine za supervizijske sesije.
